Citajuci knjigu “Tragom safrana” Rozane Lej, koja na divan i slikovit nacin opisuje marokansku kuhinju, zivopisne bazare, pijace prepune mirisnih zacina, kulturu i obicaje te zemlje, sta reci nego da sam i ja pozelela da pripremim neko njihovo jelo.
Citala sam je sa uzivanjem dok sam proletos bila na terapiji u banji. Dok sedimo prikljuceni na struju i cekamo da se zavrsi jedan deo terapije i pocne drugi, svako se od prisutnih zanimao nekim stvarima koje je poneo sa sobom. Neko je citao casopise, neko je gledao u telefon, neki su medjusobno caskali I otkrivali svoje problem, a ja sam citala knjigu.
Knjiga je bila romanticna, prepuna desavanja i ja sam se potpuno iskljucena i okupirana njome sazivela sa junacima. Zvuk za kraj terapije me vrati na trenutak u tu sobu, i tada se prebacim na drugu terapiju pa nastavim sa citanjem.
I valjda je to tako u zivotu, kad nesto zelimo dovoljno jako to se i desi, a u mom slucaju da naletim na kesicu safrana u velikom marketu. Recept sam prethodno upecala na 24-kitchen, i to se tako namestilo, kupila sve sastojke i krenula u avanturu.
Jelo je ukusno, lagano, zdravo i brzo se priprema. Ako volite ovakve zacine, uzivacete i vi kao sto sam i ja.
Potrebno je
- 1 belo meso
- 1 veca glavica crnog luka
- 2 cena belog luka
- 1 stapic cimeta
- 1 kocka za supu
- 1 kesica kotany safrana
- 250g kus kusa
- par kasika maslinovog ulja
Priprema
Belo meso odvojim od koske i isecem na kockice. Stavim ga da se przi u serpi u kojoj sam prethodno sipala malo maslinovog ulja. Kad dobije boju, dodam sitno iseckan crni luk, proprzim malo, i dodam sitno iseckan beli luk.
Kad luk omeksa, dodam stap cimeta, prstohvat safrana (u mom slucaju to je sve iz kesice), pa nalijem 1,5 soljom vode i stavim kocku. Ostavim da se krcka na tihoj vatri poklopljeno pet minuta pa dodam kus kus. Poklopim I ostavim tako jos deset-tak minuta, dok nabubri i sjedine se ukusi.
Gotovo jelo odlicno ide sa pavlakom i salatom po izboru.
Prijatno